Preidzborna kampanja ili zašto dan ima samo 24 sata?

Kada sam prije nekoliko mjeseci počeo s pisanjem ovoga bloga bio sam svijestan činjenice da sam postao tata po drugi put i da vjerojatno neću imati previše slobodnog vremena za iznošenje mojih stavova o Istri i događajima u i oko Istre kako sam i nazvao svoj blog. No danas kada sam svjestan činjenice da već tri tjedna nisam objavio nijedan post shvaćam da se sa djecom ustvari sve stigne, ali kada je posrijedi izborna kampanja stvari se radikalno mijenjaju…i onda je najčešće pitanje koje si postavljam “Zašto dan traje samo 24 sata?”….stalno mi nedostaje još sat,dva za završiti sve dnevne(i noćne) aktivnosti.
Za one kojima je politika “cool”, doživiti predizbornu kampanju “iznutra” ne samo kao pasivni promatrač, definitivno je jedno navjerojatno iskustvo. Lavina emocija, nervoza, sreća, zabrinutost, adrenalin sve su to riječi koje su neizbježne tijekom izborne kampanje, ali definitivno ono što najviše raduje je povezanost i predanost u radu članova,simpatizera, glasača svih onih kojima je stalo do izvrsnog izbornog rezultata, rezultata radi kojega cijela jedna “vojska ljudi” danonoćno radi. Definitivno jedan dan koji ću pamtiti u svojoj političkoj karijeri, a posebno u ovoj izbornoj kampanji je 15. travnja kada su raspisani lokalni izbori i kada je više od 600 članova IDS-a, stranačkih aktivista i simpatizera u samo nekoliko sati prikupilo više od 10.000 potpisa za kandidaturu Ivana Jakovčića za župana Istarske županije, te u isto vrijeme prikupilo dovoljan broj potpisa za kandidature sviha naših načelnika i gradonačelnika. Nevjerojatno zajedništvo, ali i velika potpora i ohrabrenje građana u svakom istarkom kantuniću za naše kandidate tijekom toga dana bila su za mene potvrda da radimo dobro, da smo na dobrom putu i da zajedno trebamo nastaviti.
Do izbora 17.05. preostaje još 26 dana, takvih će trenutaka biti još puno, a sati koji će mi nedostajati na kraju pretvoriti će se u dane, no iz dosadašnjeg iskustva znam da se na kraju sve posloži i da odjednom dan koji traje 24 sata je sasvim prihvatljiv i da odjednom sve stižem….hmmm…vjerojatno to bude nakon izbora sada kad malo bolje razmislim:-)

Politički poduzetnici

Čitajući jučer Jutarnji list nisam mogao ne primjetiti komentar Davora Butkovića pod naslovom “Populistički napad na demokraciju”. U nastavku prenosim cijeli tekst koji je prema mom sudu pogodio u suštinu stvari kada je riječ o političkim poduzetnicima tipa Kerum i Cuccurin koji kroz politiku, pod krinkom “građanske opcije”, žele kontrolirati sve mehanizme koje politika, odnosno lokalna samouprava ima kako bi osigurali stabilan rast i razvoj njihovih korporacija na način i po uvjetima koji oni žele diktirati, a što naravno nema nikakve veze sa javnim interesom.

Davor Butković: Populistički napad na demokraciju

Direktor IGH Jure Radić, predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana i potpredsjednik u vladi Zlatka Mateše (koji je osobno dogovorio famozne Sporazume s Vatikanom, zbog kojih je svaka hrvatska vlada, neovisno o trenutnoj ekonomskoj situaciji, obvezna financirati Katoličku crkvu); dr. Jure Radić se, dakle, u velikom intervjuu za Globus suglasio s tezom da bi novi hrvatski predsjednik, valjda baš zbog teške ekonomske situacije, trebao biti biznismen.

Na prvi pogled, takva je teza posve besmislena.

Predsjednik Republike, naime, nema ustavne ovlasti da bi se bavio operativnom politikom (osim u sferi sigurnosti, vojske i vanjskih poslova).

Ako predsjednik Republike ne može voditi operativnu gospodarsku politiku, zašto se onda dr. Radić, i mnogi drugi ljudi iz hrvatskog poslovnog miljea, zalažu da na sljedećim predsjedničkim izborima pobijedi “biznismen”?

Odgovor na ovo pitanje posve je jasan.

Ne radi se o tome da bi “biznismen” bolje vodio ili nadzirao hrvatsku gospodarsku politiku (jer, ponovimo, to ionako nema nikakve veze s ustavnim ovlastima šefa države).

Radi se, naprosto, o tome da skupina hrvatskih poslovnih ljudi želi iskoristiti sadašnju kriznu situaciju kako bi na jedno od vodećih mjesta u državi instalirala svog lobista.

Predsjednik Republike ne vodi hrvatsku ekonomsku politiku, ali predsjednik Republike može lobirati za interese određenih poslovnih grupacija.

Ovdje se, dakle, očiti osobni ili grupni interes zamjenjuje s neutemeljenom frazom o općem dobru: predsejdnik Republike “biznismen” mogao bi korstiti Radiću, ili bilo kojem drugom stvarnom biznismenu koji se u svom poslu oslanja nužno, i na politiku, i koji želi imati veliki utjecaj na politiku, a da bi se taj partikularni interes prikrio, javnosti se servira teza o tome kako bi se predsjednik “biznismen” bolje borio s globalnom krizom, iako, ponovimo, predsjednik Republike Hrvatske nema ovlasti da se bavi ekonomskom politikom.

Radićev, zapravo umjereni, da ne kažemo sramežljivi istup u Globusu, signifikantan je za ponašanje dijela hrvatske poslovne zajednice.

Hrvatski poduzetnici i menadžeri naprosto misle da bi trebali više utjecati na politiku.

Problem je u sljedećem: većina je poduzetnika i menadžera nužno u sukobu interesa, jer interes svoje tvrtke prirodno pretpostavljaju društvenom interesu.

To je, uostalom, jedan od uzroka globalne krize, koji, naravno, ne zahtijeva, kako se često, naivno tvrdi, redefiniciju kapitalizma, niti ograničavanje privatnog vlasništva nego, naprosto, traži veći i oštriji državni i javni nadzor nad poslovanjem privatnih kompanija.

U Hrvatskoj, međutim, skupina privatnih poduzetnika – od Jure Radića do Nadana Vidoševića – zapravo traži nadzor privatnih tvrtki nad državom i nad sveukupnom sferom javnog života. Riječ je o staromodnoj i dugoročno neodrživoj ambiciji, koja, međutim, ozbiljno prijeti demokraciji u Hrvatskoj.

U redu, sasvim je jasno da poduzetničko-politički lobiji neće uspjeti u borbi za Pantovčak.

Međutim, oni već uspijevaju na nižim razinama vlasti.

Najbolji je primjer grad Split.

Ako Splićani uistinu izaberu Željka Keruma za gradonačelnika – a sada se to čini posve izvjesnim – bit će to jednako suicidalni potez kao da su Splićani glasovali za dobrovoljni Hajdukov prelazak u Drugu hrvatsku nogometnu ligu.

Željko Kerum, čak i da ima najpoštenije i najidealističkije namjere prema Splitu, nikada neće moći pretpostaviti interese grada Splita interesima svom privatnog biznisa, jer bez Kerumove trgovačke industrije nema ni samog Keruma (utoliko je jasno da će Željko Kerum, kada postane gradonačelnik, ući u prirodnu koaliciju s HDZ-om, jer njegov posao velikim dijelom ovisi o politici hrvatske, dakle HDZ-ove, vlade).

Primjer Željka Keruma nije jedini kada je riječ o “nestranačkim” kanalima dolaska na vlast.

Ono što radi Plinio Cuccurin u Istri tek je sofisticiranija verzija Kerumova pohoda na Split: Cuccurinova tvrtka, veleuspješna Tvornica duhana Rovinj (koja se danas zove Adris grupa), u dugogodišnjem je sporu s dugogodišnjim političkim vlasnicima Istre, Jakovčićevim Istarskim demokratskim saborom.

Da bi riješila taj spor, Tvornica duhana Rovinj osnovala je, preko Cuccurina, svoj politički pokret za razvlaštenje IDS-a.

Dođe li Cuccurin na vlast, veći će se dio Istre ponašati u skladu s interesima turističko-duhanske grupacije Adris, što, sasvim sigurno, nema nikakve veze s idejom funkcioniranja demokratski izabranih vlasti.

Eventualne pobjede lokalnih tajkuna na lokalnim izborima, kao i najave poslovnih ljudi da bi “biznismen” trebao postati predsjednik Republike, težak su udarac demokraciji u Hrvatskoj.

Kako zbog očiglednog konflikta interesa između poslovne i javne sfere, tako i zbog stvaranja uvjeta za dugoročnu političku nestabilnost.

Kada građani izaberu gradonačelnika iz SDP-a, pa makar to bio i Milan Bandić, ili iz HDZ-a (iako Jasen Mesić nema nikakve šanse), oni znaju koga su izabrali, i tko je bar djelomično odgovoran za njegove grijehe ili uspjehe.

Tajkunski gradonačelnici nisu odgovorni nikome.

Njih nitko ne može kazniti (jer se ionako neće natjecati za idući mandat), njih nitko ne može pozvati na odgovornost, njih nitko ne može optužiti uđu li u neku najnevjerojatniju koaliciju (suprotno volji birača koji su ih izabrali).

Tajkunski gradonačelnici i “poslovni” kandidati za predsjednika Republike lobistički su i populistički politički koncept koji ugrožava normalni politički proces odlučivanja u Hrvatskoj.

T-shirt za svakog Istrijana….

Ovaj t-shirt je definitivno gadget kojega bi svi Istrijani trebali imati. S obzirom na to kako se Vlada odnosi prema Istri, tekst na ovom t-shirtu je pun pogodak. Gledao sam neki dan na dnevniku Nove Tv kako je Vlada financirala izgradnju nove sveučilišne bolnice u Mostaru s preko 100.000.000 kn, pa je nakon studentskog kampusa kojega im isto mi financiramo u iznosu od 360.000.000 kn ovo još jedan dokaz koji potvrđuje da smo mi Istrijani građani drugoga reda u Hrvatskoj.
Upsss…greška, ne drugoga već trećega reda, jer ako uzmemo u obzir da se u Zadru u posljednje dvije godine realiziraju projekti u vrijednosti preko miljarde kuna financirani direktno iz proračuna RH (odnosno naših sredstava), da Sanader ne odustaje od gradnje mosta na Pelješac, te da Vlada sve izdašnije financira potrebe Hrvata u BIH (kao da mi nemamo te iste potrebe) ispada da smo mi Isrijani koji punimo proračun RH s više od 15 miljardi kuna definitivno građani trećeg reda.

Prigodni govor ili Kako je Cuccurin “zaboravio” na čemu je zaradio svoje bogatstvo

“Našli ovdje da bi iskazali svoju solidarnost i spremnost u rješavanju problema koje je u ovaj dio Istre donijela tvornica kamene vune Rockwool, ali i da bi pomogli u davanju odgovora na pitanje koliko plominska termoelektrana, ali i drugi industrijski zagađivači, utječu na visoki porast karcinoma u istočnoj Istri” izjavio je to Plinio Cuccurin za vrijeme svog posjeta Pićnu prošli tjedan. Ova izjava koliko god može biti prigodna, jer se čovjek želio upucavati biračima s Labinštine koje je došao posjetiti, toliko je nevjerojatna da bi je mogli svrstati u rubriku “vjerovali il ne…”.
Čovijek koji je težak nekoliko miljardi kuna i koji je cijelo svoje bogatstvo zaradio praktički na karcinomu (za one koji ne znaju pušenje, odnosno cigarete, najveći su uzročnik raka pluća) mrtav hladan izjavi da je došao dati savjet koliko industrija utječe na porast karcinoma u istočnoj istri!!!!!?????
Pitam se da li je dok je to izgovarao razmišljao o tome što govori ili je to bila samo nabubana fraza iz nekog PR priručnika kojega su mu za tu prigodu sastavili njegovi suradnici.

Zašto je Mislav Bago otišao s HTV-a?

Iako ne namjeravam istraživati razloge odlaska jednog od najprepoznatljivijih lica sa Prisavlja na konkurentsku Novu TV želim se prisjetiti nekih njegovih briljantnih trenutaka na HTV-u u kojima vjerojatno leži jedan od razloga zašto je morao otići…

Dvorana u Poreču napravljena od istarske zemlje!

Vizurama porečke ljepotice, dvorane na Žatiki, dominiraju čelik i staklo i ovako na prvu ne odaju njenu najveću tajnu…dvorana je napravljena od istarske zemlje!!!!
117 miljuna kuna vrijedna sportska dvorana na Žatiki, izgrađena je za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva i najjeftinija je od svih dvorana u Hrvatskoj izgrađenih u prošloj godini za istu namjenu. Samo za usporedbu dvorana u Zadru koštala je 187 miljuna kuna, ona u Varaždinu 190 miljuna kuna, u Osijeku 240 miljuna kuna, u Zagrebu 650 miljuna kuna, a ona Splitu zajedno s pratećim poslovnim sadržajima vrtoglavih miljardu kuna. U navedene cijene treba ukalkulirati trošak kamata na kredite odnosno troškove najma dvorana za one koje su građene putem javno-privatnog partnerstva tako da se ukupna cijena u prosijeku penje za dva do tri puta!!!

Osim po cijeni porečka ljepotica razlikuje se od ostalih dvorana i po načinu financiranja njezine izgradnje. Naime dok su sve ostale dvorane financirane u potpunosti (slučaj osiječke dvorane) ili velikim djelom iz proračuna RH dvorana u Poreču izgrađena je na način da ja Vlada RH ustupila Gradu Poreču zemljište koje je Grad prodao i time financirao izgradnju dvorane. Tu i leži tajna izgradnje porečke dvorane koja je tom transakcijom postala jedina dvorana u Hrvatskoj koja je izgrađena sa zemljom:-)

E sada..mnogi, pogotovo porečki gradski oci u tome ne vide ništa sporno i hvale ovaj Vladin potez, no ja ovu transakciju gledam iz jednog potpuno drugačijeg kuta.
Naime, poznato je da Istra sudjeluje u punjenju proračuna RH s oko 15%, a da pritom redovito iz tog proračuna dobiva mrvice mjerene u promilima. U trenutku kada je Vlada odlučila financirati izgradnju sportskih dvorana za potrebe rukometnog prvenstva ponadao sam se da će mo kroz tu formu napokon moći malo više zagristi taj proračunski kolač i uzeti ono što nam po prirodi stvari i pripada. No, kako u svemu postoji istarski model tako je Vlada odlučila biti “darežljiva” i po istarskom modelu darovati Poreču zemljište u vlasništvu RH, koje se nalazi u Poreču u poslovnoj zoni Facinka, koje je nakon prodaje poslužilo za zatvaranje financijske konstrukcije za dvoranu. Da pojednostavim, Vlada je “darovala” istarsku zemlju, porečku zemlju, Poreču koji je tu zemlju bio primoran prodati kako bi namaknuo sredstva za dvoranu. I ča smo mi tu dobili? Jopet niš! Kao fol dobili smo zemlju ča je ionako naša (nažalost vlasnički je upisana država i to je posebna tema koju ću obraditi drugom prilikom), zemlju ča smo morali prodati i nepovratnu zgubiti, a drugi u Hrvatskoj grade dvorane sa šoldima iz proračuna kojega mi punimo i koje opet nismo vidili!!! I sada bi trebali biti sretni jer imamo dvoranu napravljenu od istraske zemlje!!!

Pišući ovaj tekst opet sam se naljutio, opet sam bjesan na ovu centralističku državu koja nas crpi i izrabljuje i koja nam neda da sa svojim upravljamo po svome. Do kada če Istra graditi dvorane po Hrvatskoj, mostove po Pelješcu i sveučilišta po Hercegovini…živim za onaj dan kada ću moći reći da dolazim iz Autonomne regije Istre!

Mađarski premijer spasio glasnogovornicu

Ova je vijest danas obišla globus. Navodno je jadnoj glasnogovornici pozlilo od gripe. Ja si već zamišljam kako bi to izgledalo da Sanader “spasi” Mehuna ili još bolje bivšeg glasnogovornika Mačeka

Konoba predsjednika podružnice IDS-a Motovun proglašena najboljom na svijetu

Evo prenosim vam jedan zanimljiv tekst iz Glasa Istre. Naslov nije original, skinut je sa www.ids-ddi.com:-)

MOTOVUN – Konoba Mondo je po ocjeni Kabira Chibbera iz New York Timesa najbolji mali restoran do kojeg možda nikada nećete doći. Hrana je vrhunska, a konobar Nikola Grgurić ljubazan i sposoban. Ugođaj Monda Chibbera podsjeća na Toscanu prije 50 godina, a to je samo jedan od mnogih komplimenata autora, koji zaneseno opisuje lokaciju najboljega malog restorana koji, kako kaže, možda nikada nećete vidjeti. Naime, putnicima i izletnicima Motovun i istarska unutrašnjost pomalo su daleki, smatra Chibber. Dodaje da se Mondo nalazi u Motovunu, predivnom srednjovjekovnom gradiću, u Istri, dijelu Hrvatske najbližem Italiji.
Ugođaj u restoranu s prozračnom blagovaonicom i nekoliko jednostavnih drvenih stolova je opušten, a pogled iz njegove okolice oduzima dah. Jelovnik se temelji na lokalnim namirnicama, a glavno jelo košta između 65 i 140 kuna. Iz ponude autor izdvaja carpaccio od govedine s crnim tartufima, bogatu i kremastu palentu s tartufima i tagliatelle u umaku od tartufa. Sve pohvale Chibber upućuje i osoblju, ponajprije konobaru Nikoli Grguriću koji mu je uspješno pomogao u odabiru odgovarajućeg lokalnog bijelog vina.
Nakon što je doznao za ovaj tekst, objavljen u prestižnom New York Timesu, vlasnik Monda Klaudio Ivašić rekao nam je da je ugodno iznenađen. No, nije mu poznato kad je američki novinar bio gost njegova restorana. »Očito je došao kao svaki drugi, rekao bih, običan gost, pa je tako bio i poslužen«, kaže Ivašić. Zato mu je priznanje to draže jer njemu, ali i osoblju restorana svjedoči da su na dobrom putu te da rade kako treba. »Sretan sam i radostan što je sada Motovun poznat i po mom restoranu«, zaključuje Ivašić.

Italians do it better… or not?

Ovaj sam video dobio od frenda iz Italije, pa ga želim podijeliti sa vama…zanimljiva je činjenica da je vrlo primijenjiv i za ove naše prostore:-)

Zašto su Zadranima Njemci draži agresor?

Kako sam cijeli danjašnji dan proveo kući, između igranja sa sinom i mijenjanja pelena maloj Lari neizbiježno je bilo praćenje svih rukometnih tekmi na rasporedu.  Hrvatska je pobjedila Mađare, Poljaci Dance, ali utakmica koja me potaknula da napišem ovaj post je ona između Njemačke i Srbije. Naravno da ne želim komentirati rezultat…btw…utakmica je zavšila izjednačeno…već želim podijeliti sa vama par mojih razmišljanja o navijačima u Zadru.

Osim što su se pokazali kao “dobri domaćini”  (lažna dojava o bombi u hotelu srpskih rukometaša, pretučeni makedonski navijač, razbijeno vozilo srpskih registarskih vozila) pokazali su da osim Hrvatske izabrane vrste znaju s istom žustrinom bodriti i Njemačku reprezentaciju. Normalno rekli bi neki, pa igrali su sa Srbima, normalno je da navijaju za Njemce. Još su friške uspomene srbijanske agresije na Hrvatsku i “normalno” je da svim srcem podržavaju Njemce!

Pod tim dojmom “normalno” razmišljam o sutrašnjem danu i mojoj namjeri da prisustuvjem polaganju vijenaca na spomenik žrtvama koje su u siječnju 1944. godine mučki ubijene u selu Mala Gajana od strane njemačkog okupatora. Nakon tog masakra selo je u potpunosti spaljeno, a preživijeli su odvedeni u koncentracione logore.

E sada…šta je tu normalno….za koga je normalnije navijati…za Srbe koji su izvršili agresiju na Hrvatsku 90-ih ili za Njemce koje su izvršili agresiju na Hrvatsku 40-ih???!!!??? Zašto ovi navijaču u Zadru tako zdušno navijaju za agresora koji je kriv za stotite tisuća poginulih u drugom svjetskom ratu samo na teritoriju današnje Hrvatske???  Zar je prošlo dovoljno vremena da se Njemcima oprosti ili je mržnja prema Srbima ipak jača od njih samih, pa zaboravljaju da su i jedni i drugi bili agresori???

Naravno da su ovo sve samo hipotetska pitanja, i da sam cijelu ovu priču namjerno karikirao i da su priče sa Njemcima i Srbima neusporedive iz više razloga, ali ovaj današnji primjer je vrlo interesantan fenomen koji pokazuje koliko su ljudi ustvari kratkog pamćenja, koliko su instruirani od medija i koliko ne razmišljaju sa svojom glavom. No, kada se sjetim da  je gradonačelnik Zadra prije neki dan skinuo sve zastave po gradu samo da ne bi morao isticati Srpsku, nije ni čudo da su navijači reagirali onako kako su reagirali na današnjoj utakmici…ipak im je prvi čovjek Zadra pokazao put….Idemo dalje!!!